Urađeno za: JP "Elektroprivreda Srbije", Beograd
Rukovodilac: Saša
Minić, dipl. ing.
Saradnici: Tijana
Janjić, dipl. ing.
Dr Miloje
Kostić, dipl. ing.
Milan
Ivanović, dipl. ing.
Branislav
Ćupić, dipl. ing.
Maja
Marković, dipl. ing.
Prof. Dr
Dragan Popović, dipl. ing.
Miloš
Stojković, dipl. ing.
Srđo Mrđa,
dipl. ing.
Nada
Obradović, dipl. ing.
Osnovni cilj ovog elaborata bio je formiranje predloga smanjenja
reaktivnog opterećenja u prenosnoj mreži EPS-a, koje bi se realizovalo kroz
kompenzaciju reaktivne snage na niskom naponu i na srednjem naponu. U studiji
su detaljno analizirani relevantni tehnički i ekonomski efekte predloženog
smanjenja reaktivnog opterećenja. Analize izvršene u elaboratu pokazale su
sledeće:
1.
Realizacija
kompenzacije na niskom naponu, u iznosu od 200 Mvar, i aktiviranje
kondenzatorskih baterija kod industrijskih potrošača, u iznosu od 22 Mvar, koji
su realizovani tokom 2005. godine pokazali su se izuzetno rentabilnim
investicijama. Rasterećeni su prenosni kapaciteti mreže, gubici su za
modelovana vršna opterećenja niži za oko 10 MW, zabeležen je značajan porast
potrošnje zbog popravljanja naponskih prilika na delovima konzuma i naponi u
najkritičnijim tačkama prenosne mreže EMS-a (Novi Pazar i Raška) su popravljeni
za oko 4%.
2.
I u
novom stanju u mreži 110 kV ima veliki broj tačaka u kojima su naponske prilike
relativno loše, a gubici veliki.
3.
Neki
od akutnih problema rešiće se ulaskom u pogon novih elemenata mreže, planiranih
prethodnim studijama razvoja mreže, ali je ovakav način rešavanja relativno
spor zbog usporene dinamike izgradnje mreže. Čak i za nove TS 400/110 kV
Jagodina 4 i Sombor 3 kojima se rešavaju problemi u Pomoravlju i zapadnoj
Bačkoj, a čija je izgradnja u toku, teško se može očekivati ulazak u pogon pre
2007. godine.
4.
Efekti
smanjenja reaktivnog opterećenja u prenosnoj mreži EMS-a kompenzacijom na
niskom naponu za zadatih 170 Mvar, utvrđeni na bazi detaljno sprovedenih
tehno-ekonomskih analiza u ovoj studiji, su, neosporno, veliki. Pokazuje se da
bi se gubici u prenosnoj mreži smanjili za 6.2 MW u analiziranom
reprezentativnom maksimalnom režimu, a kompletan kapital uložen u kompenzaciju
reaktivne snage na niskom naponu, posredstvom koje bi se smanjilo reaktivno
opterećenje, bi se vratio za godinu dana samo s gledišta smanjenje gubitaka u
prenosnoj mreži EMS-a. Ekonomski efekti kompenzacije na niskom naponu u
distributivnoj mreži nisu valorizovani, ali je za očekivati da su oni i veći od
efekata u prenosnoj mreži.
5.
Nešto
su manji ekonomski efekti smanjenja reaktivnog opterećenja kroz kompenzaciju na
srednjem naponu u ukupnom iznosu od 30 Mvar. Naime, ova kompenzacija u proseku
košta nešto manje od 28000 EUR/Mvar zajedno sa priključnom opremom, dakle, 4.3
puta više od kompenzacije na niskom naponu, a TS 35/X kV u kojima se ona
planira nisu uvek na najpovoljnijem mestu sa gledišta efekata u prenosnoj mreži
EMS-a. Stopa rentabilnosti ukupno planiranih oko 857000 EUR za kompenzaciju na
srednjem naponu je oko 31% računajući i očekivano smanjenje gubitaka u
distributivnoj mreži.
6.
Izvršena
je detaljna analiza da li predložena kompenzacija na srednjem naponu
zadovoljava s gledišta tehničkih ograničenja u pogledu prostora za smeštaj
priključne ćelije X kV u TS 35/X kV i s gledišta harmonijske
distorzije struje kroz kondenzatore pri pojavi maksimalne distorzije napona
bilo na sabirnicama napojne TS 110/35 kV, bilo na sabirnicama X kV gde se
planira priključak kondenzatora. Kao najpovoljnije rešenje u pogledu
zadovoljenja tehničkih ograničenja uz relativno nisku cenu kompenzacije
pokazala se ugradnja baterija kod kojih bi se javila rezonanca na 9. harmoniku,
koju, međutim, sprečava sprega Y∆ transformatora 35/X kV.
7.
Ključni
rezultat ove studije su tabele u kojima je data lista TS 110/X kV u kojima je
izuzetno ekonomično, s gledišta prenosne mreže, smanjenje reaktivnog
opterećenja u ukupnom iznosu od 170 Mvar kompenzacijom na niskom naponu i iznos
tog smanjenja i lista TS 35/X kV u kojima treba realizovati kompenzaciju na
srednjem naponu u ukupnom iznosu od 30 Mvar i obim te kompenzacije. Pre
realizacije kompenzacije na srednjem naponu neophodno je izvršiti merenja
harmonijske distorzije napona na sabirnicama 35 kV napojnih
TS 110/35 kV i sabirnicama X kV TS 35/X kV u kojima će se ugraditi
baterija, da bi se potvrdile pretpostavke korišćene u ovoj studiji. Posle
kompenzacije neophodno je izvršiti merenja distorzije struje kroz
kondenzatorske baterije da bi se verifikovali zaključci studije.
8.
Smanjenje
reaktivnog opterećenja na predloženi način ne ugrožava normalno funkcionisanje
mreže u minimalnom režimu s gledišta eventualnih prenapona, pri čemu se višak
reaktivne snage u minimalnom režimo rešava ulaskom generatora u potpobudu (što
je uobičajeno u vođenju mreže u letnjim uslovima), ili isključenjem nekih
vodova, a da se pri tome ne naruši usvojeni princip sigurnosti.
9.
Visok
nivo rentabilnosti kompenzacije i kod poslednjih ugrađenih Mvar iz predloženog
kontingenta od 170+30 Mvar ukazuje da i dalja kompenzacija reaktivne snage
ima smisla, s tim što će sve veći problem biti rešavanje minimalnih režima i
analiza distorzije struja kroz kondenzatore.
Obim studije: 197 strana.