Urađeno za: JP "Elektroprivreda Srbije", JP
"Elektromreža Srbije"
Rukovodilac: Prof.
Dr Dragan Popović, dipl. ing.
Saradnici: Miloš
Stojković, dipl. ing.
Saša
Minić, dipl. ing.
Srđo
Mrđa, dipl. ing.
Tijana
Janjić, dipl. ing.
U ovoj Studiji, svestrano su analizirana ostvarena maksimalna
stanja 31. decembra 2005. godine i 26. januara 2006. godine i očekivana
maksimalna stanja 2010. i 2015. godine. Takođe, analizirano je ostvareno minimalno
stanje 21. juni 2005. godine, kao i očekivana minimalna stanja 2010. i
2015. godine. Za sva razmatrana maksimalna stanja utvrđivane su i utvrđene
realne mogućnosti EES-a Srbije, da u izolovanom radu (naravno, fiktivnom)
zadovolji svoj bilans u pogledu reaktivnih snaga. Što se tiče razmene reaktivne
snage sa susednim EES, utvrđeno je da tu ne bi trebalo da bude nekih posebnih
problema, posebno imajući u vidu da se sa daljim razvojem prenosne mreže Srbije
taj problem značajno relaksira.
Analize sigurnosti, pored jednostrukih, obuhvatile su i višestruke
ispade, ili višestruke neraspoloživosti generatora velikih jediničnih snaga u
EES Srbije. Takođe, analizirani su različiti scenariji angažovanja generatora u
EES Srbije, kao i različiti scenariji (ukupno pet) totala razmene između EES-a
u razmatranoj interkonekciji. Rezultati svih sprovedenih analiza potvrdili su
da su jedini motivi i razlozi za uvođenje novih Mvar (uz uvedenih 200+200+80
Mvar) poboljšanje ekonomije pogona EES a Srbije, "mereno" smanjenjem
gubitaka aktivne i reaktivne snage, odnosno povećanjem reaktivne rezerve
angažovanih generatora u EES Srbije.
Generalna konstatacija je da i za planirana minimalna stanja 2010.
i 2015. godine, koja su očekivano bila zaoštrenija u pogledu naponsko-reaktivnih
prilika u odnosu na postojeće stanje, postoje realni uslovi da se ostvare
povoljne naponsko-reaktivne prilike u prenosnoj mreži Srbije, uz mogućnost
racionalizacije primene potpobuđenih režima angažovanih generatora u EES Srbije
(veći iznosi kapacitivne reaktivne snage kod generatora koji za to imaju
uslove).
Primenom razvijene programske podrške, odnosno odgovarajuće
optimizacione procedure, utvrđena su najpovoljnija tehno-ekonomska rešenja za
ugradnju novih izvora reaktivne snage (lokacija, snaga, broj kondenzatorskih
baterija, naponski nivo priključka, cena). Pri tome, utvrđeni su i prikazani
globalni efekti ugradnje novih izvora reaktivne snage u pogledu smanjenja
gubitaka aktivne i reaktivne snage, povećanja rezerve u reaktivnoj snazi
generatora i povećanja prenosne moći prenosne mreže EPS-a. Takođe, daju se
spiskovi ovih novih izvora reaktivne snage, po razmatranim etapama, sa svim
potrebnim tehničkim i ekonomskim podacima i karakteristikama (lokacija, broj,
snaga, naponski nivo priključka, cena i dr.).
Obrada ove Studije, obavljena je u okviru sedam glava, računajući i
prvu glavu, koja ima uvodni karakter. U drugoj glavi, izlažu se relevantni
metodološki i programski osnovi rešavanja naponsko-reaktivne problematike, koji
su korišćeni u izradi ove Studije. Treća glava bavi se elektroenergetskim
podlogama i podacima. Četvrta glava bavi se analizama postojećih maksimalnih i
minimalnih stanja. Naponsko-reaktivna stanja, koja se očekuju 2010. godine,
analizirana su u petoj glavi, a takva stanja, koja se očekuju 2015. godine, u
šestoj glavi. Ključni rezultati i zaključci ove Studije, na sistematizovani
način, izloženi su u sedmoj glavi. Na njenom kraju, daju se smernice za dalji
rad na ovoj veoma složenoj i značajnoj problematici, koji bi svakako trebalo da
se obavlja u neophodnom kontinuitetu, koristeći se sa veoma pozitivnom
"početnom inercijom" rada na njoj poslednjih godina.
Iza ove sedme glave, daje se popis korišćene literature, i niz
priloga, u kojima su izneti relevantni pokazatelji sprovedenih analiza
naponsko-reaktivnih prilika u prenosnoj mreži Srbije i njenom okruženju.
Obim studije: 186 strana.