12. "Analiza
efekata angažovanja TE TO "Novi Sad",
Urađeno za: JP "Elektroprivreda Srbije", Beograd
Rukovodilac: Saša
Minić, dipl. ing.
Saradnici : Ana
Šaranović, dipl. ing.
Danka Kecman, dipl. ing.
Srđo Mrđa, dipl. ing.
Igor Belić, dipl. ing.
Vladimir Sovrlić, dipl. ing.
Petar Kovačević, dipl. ing.
Dragan Dabić, dipl. ing.
Miroslav Stanković, dipl. ing.
Velimir Lacković, dipl. ing.
Nikola Šušnica, dipl. ing.
Prvi cilj ovog elaborata, saglasno njegovom "Programskom
zadatku", je bio analiza angažovanja TE TO Novi Sad u uslovima kada je
prenosna mreža Srbije funkcionisala odvojeno od UCTE interkonekcije (analiza je
izvršena za 2001/2002. godinu) i u uslovima kada je funkcionisala u sklopu UCTE
interkonekcije (analiza je izvršena za 2006/2007. godinu). Uticaj angažovanja
agregata je sagledan s aspekta naponskih prilika, aktivnih i reaktivnih
angažovanja agregata i gubitaka u prenosnoj mreži Srbije.
Drugi cilj elaborata je da se nađe optimalan način priključenja
nove TE TO Novi Sad na lokaciji stare sa povećanom snagom od 400 MW. Bilo je
potrebno analizirati mogućnosti priključenja na 110 i na 400 kV.
Postavljeni zadatak je u studiji realizovan u osam poglavlja. Prvo
poglavlje je uvodno. U poglavlju 2 date su osnove energetske podloge koje su
korišćene za sve izvršene analize. U poglavlju 3 izvršena je detaljna analiza
angažovanja TE TO Novi Sad u prenosnoj mreži Srbije za dvadeset izabranih
stanja iz 2001/2002. godine i dvadeset izabranih stanja iz 2006/2007. godine. U
poglavlju 4 data je tehničko-ekonomska analiza različitih varijanti priključka
nove TE TO Novi Sad na lokaciji stare sa povećanom snagom od 400 MW. Poglavlje
5 sadrži korišćenu literaturu. Poglavlja 6, 7 i 8 su prilozi koji sadrže crteže
tokova snaga i naponskih prilika u mreži za sva analizirana stanja.
Analize izvršene za stanja u 2001/2002. godini pokazale su sledeće:
1) Angažovanje TE TO Novi Sad povećava
operativnu rezervu u aktivnoj snazi u ostalim elektranama u prenosnoj mreži
Srbije za iznos tog angažovanja uvećan za smanjenje gubitaka koje varira u
širokim granicama od nekoliko stotina kW do skoro 6 MW, zavisno od opterećenja
prenosne mreže, konstelacije ostalih izvora, konfiguracije prenosne mreže i
razmena sa susednim sistemima (prevashodno, veličinom konzuma koji je preuzimao
EES Mađarske i koji se napaja izolovano od ostatka EES Srbije). Ukoliko je bio
angažovan samo jedan agregat u TE TO Novi Sad to je po pravilu značilo
značajnije smanjenje gubitaka u odnosu na stanje ukoliko TE TO Novi Sad nije
bila angažovana, a ukoliko su angažovana oba agregata u TE TO Novi Sad u
režimima niskih opterećenja tokom letnje sezone to može da dovede i do
povećanja gubitaka u odnosu na stanje bez angažovanja TE TO Novi Sad.
2) Angažovanje TE TO Novi Sad dovodi do
povećanja napona na 110 kV naponskom nivou na području Novog Sada i većeg dela
Vojvodine. Međutim, na području na kojem se naponi povećavaju naponske prilike
su dovoljno dobre i razlike u naponima lako kompenzuju regulacione mogućnosti
transformatora 110/X kV.
3) Angažovanje TE TO Novi Sad utiče na smanjenje
reaktivnog opterećenja elektrana u sistemu i to za iznos reaktivnog angažovanja
TE TO Novi Sad uvećan za smanjenje gubitaka i promene u razmeni reaktivne snage
po interkonektivnim vodovima. Dominantan uticaj u 2001/2002. godini ukoliko se
zadrže isti naponi u delu EES Srbije koji nema veze sa TE TO Novi Sad (Srbija
bez Vojvodine) realizuje se u TENT A i B. Naravno, posledica toga su manji
gubici u samim generatorima. Smanjenje ukupnog reaktivnog opterećenja elektrana
u EES Srbije (bez Kosova) kreće se u opsegu od oko 20 do oko 100 Mvar,
zavisno od analiziranog stanja.
4) Angažovanje TE TO Novi Sad značajano
utiče na smanjenje gubitaka u mreži. Najbolji efekti postižu se angažovanjem
jednog agregata u TE TO Novi Sad, za koje se pokazalo da u režimima u toku
zimske sezone 2001/2002. godine može dovesti do smanjenja gubitaka i od oko 6
MW. Angažovanje dva agregata u režimima niskih opterećenja u toku letnje sezone
2001. godine dovodi do povećanja gubitaka u odnosu na stanje bez angažovanja, a
u ostalim stanjima do smanjenja gubitaka u odnosu na stanje bez angažovanja TE
TO Novi Sad. U režimima izrazito visokih opterećenja u toku zimske sezone
2001/2002. godine (preko 4800 MW opterećenja po TS 110/X kV u prenosnoj mreži
Srbije) gubici su jednaki ili niži u varijanti kada se angažuju oba agregata u
odnosu na stanje kada se angažuje samo jedan agregat.
Analize izvršene za stanja u 2006/2007. godini pokazale su sledeće:
1) Angažovanje TE TO Novi Sad povećava
operativnu rezervu u aktivnoj snazi u ostalim elektranama u prenosnoj mreži
Srbije za iznos tog angažovanja uvećan za smanjenje gubitaka koje varira u
širokim granicama od nekoliko stotina kW do skoro 3 MW (dvostruko manje nego
pre uspostavljanja interkonekcije), zavisno od opterećenja prenosne mreže,
konstelacije ostalih izvora, konfiguracije prenosne mreže i razmena sa susednim
sistemima. Ukoliko je bio angažovan samo jedan agregat u TE TO Novi Sad to
je po pravilu značilo značajnije smanjenje gubitaka u odnosu na stanje ukoliko
TE TO Novi Sad nije bila angažovana, a ukoliko su angažovana oba agregata
u TE TO Novi Sad u režimima tokom letnje sezone to bi uglavnom dovelo do
povećanja gubitaka u odnosu na stanje bez angažovanja TE TO Novi Sad (TE TO
Novi Sad nije bila angažovanja tokom leta 2006. godine).
2) Angažovanje TE TO Novi Sad dovodi do
povećanja napona na 110 kV naponskom nivou na području Novog Sada i većeg dela
Vojvodine. Međutim, na području na kojem se naponi povećavaju naponske prilike
su dovoljno dobre i male razlike u naponima (maksimalno oko 2%) lako kompenzuju
regulacione mogućnosti transformatora 110/X kV.
3) Angažovanje TE TO Novi Sad utiče na
smanjenje reaktivnog opterećenja elektrana u sistemu i to za iznos reaktivnog
angažovanja TE TO Novi Sad uvećan za smanjenje gubitaka i promene u razmeni
reaktivne snage po interkonektivnim vodovima. Dominantan uticaj u 2006/2007.
godini ukoliko se zadrže isti naponi u delu EES Srbije koji nema veze sa TE TO
Novi Sad (Srbija bez Vojvodine) realizuje se u TENT A i B. Naravno, posledica
toga su manji gubici u samim generatorima. Smanjenje ukupnog reaktivnog
opterećenja elektrana u EES Srbije (bez Kosova) kreće se maksimalno do oko 40
Mvar, zavisno od analiziranog stanja. Moguće je da angažovanje TE TO Novi Sad u
nekim ekstremnim situacijama čak i povećava reaktivne gubitke u mreži posle
povezivanja EES Srbije u UCTE interkonekciju. Efekti u odnosu na angažovanje
pre ulaska u interkonekciju su više nego prepolovljeni (svedeni na 40%).
4) Angažovanje TE TO Novi Sad značajno
utiče na smanjenje gubitaka u mreži. Najbolji efekti postižu se angažovanjem
jednog agregata u TE TO Novi Sad, za koje se pokazalo da u režimima u toku
zimske sezone 2006/2007. godine može dovesti do smanjenja gubitaka i od oko 3
MW. Angažovanje dva agregata u režimima niskih opterećenja u toku letnje sezone
2006. godine dovelo bi uglavnom do povećanja gubitaka u odnosu na stanje bez
angažovanja, a u u toku zimske sezone 2006/2007. godine do smanjenja gubitaka u
odnosu na stanje bez angažovanja TE TO Novi Sad. U režimima izrazito visokih
opterećenja u toku zimske sezone 2006/2007. godine (preko 5400 MW opterećenja
po TS 110/X kV u prenosnoj mreži Srbije) gubici su jednaki ili niži u varijanti
kada se angažuju oba agregata u odnosu na stanje kada se angažuje samo jedan agregat.
U okviru poglavlja u kojem se analizira priključenje nove TE TO
Novi Sad na lokaciji stare sa povećanom snagom razmotreni su relevantni
tehnički i ekonomski kriterijumi priključenja. Prema planovima EPS-a i
Panonskih elektrana snaga TE TO Novi Sad treba da se poveća za novih 400 MW
(prema EPS-u i Programskom zadatku), odnosno 450 MW (prema urađenim
planovima Panonskih elektrana). To povećanje treba da bude realizovano
ugradnjom tri nova agregata od po 150 MW na istoj lokaciji na kojoj se nalaze
postojeća dva agregata. Posle izgradnje novih agregata, postojeća dva agregata
imala bi isključivo ulogu rezerve. Računa se da sopstvena potrošnja nove
elektrane treba da bude ~20 MW. U
razgovorima sa predstavnicima Panonskih elektrana i uvidom na licu mesta ustanovljeno
je da na postojećoj lokaciji ima dovoljno prostora, kako za dogradnju tri nova
agregata, tako i za proširenje razvodnog postrojenja za potreban broj novih
polja 110 kV, ili 400 kV. Novi agregati treba da budu priključeni na prenosnu
mrežu preko tri odvojena generatorska transformatora, bez obzira da li će biti
priključeni na mrežu 110 kV, ili na mrežu 400 kV. Zadatak razmatranja i analiza
koje su sprovedene u ovome poglavlju bio je izbor optimalnog načina
priključenja novih agregata na prenosnu mrežu. Trebalo je, dakle, dati odgovor
na pitanje da li nove agregate treba priključiti na mrežu naponskog nivoa 110
kV, ili na mrežu 400 kV. Sa ciljem da se izabere optimalno rešenje u ovoj
analizi formirano je 5 (pet) varijantnih rešenja: 4 (četiri) u kojima se računa
sa priključkom na mrežu 110 kV i 1 (jedna) sa priključenjem na mrežu 400 kV.
Pored izbora načina priključenja nove TE TO Novi Sad u ovome elaboratu ponovo
je ispitivana i analizirana opravdanost uvođenja dalekovoda TS Inđija - TS Novi
Sad 6 u TE TO Novi Sad pri postojećoj snazi agregata u toj elektrani i pod
pretpostavkom da ona radi sa svojom nominalnom snagom od 208 MW (na mreži).
Ponovno ispitivanje ovog rešenja nametnulo se pošto je potvrđeno da je njegova
realizacija fizički i prostorno izvodljiva.
sl. 12: Razmatrana varijantna rešenja
priključenja nove TE TO Novi Sad na mrežu





Na osnovu izvršenih analiza pet različitih varijanti izdvojena su
dva različita rešenja priključka TE TO Novi Sad snage 400 MW na
lokaciji stare TE TO Novi Sad:
-
priključak
na 110 kV koji se realizuje priključenjem TE TO Novi Sad na vod TS Novi
Sad 6 - TS Inđija izgradnjom dvostrukog voda 110 kV i na taj način formiranjem
vodova TE TO Novi Sad - TS Novi Sad 6 i TE TO Novi Sad - TS Inđija i
izgradnjom voda TE TO Novi Sad - TS Žabalj;
-
priključak
na 400 kV koji se realizuje uvođenjem jednog od vodova RP Mladost - TS
Novi Sad 3 (zapadnog) u TE TO Novi Sad.
Predložena rešenja nemaju većeg uticaja na promene naponskih
prilika na području Vojvodine. Sva odstupanja napona relativno lako pokriju
regulatori na transformatorima u TS 110/X kV.
Predložena varijantna rešenja priključenja (pa i dva koja su
izdvojena) nemaju većeg pozitivnog uticaja na gubitke u prvim godinama posle
2010, ukoliko se kao bazno rešenje usvoji rešenje sa uvođenjem 110 kV voda
TS Novi Sad 6 - TS Inđija u TE TO Novi Sad, izgradnjom dvostrukog
priključnog voda, koje se i u "Studiji perspektivnog razvoja prenosne
mreže Srbije do 2020 (2025) godine"
pokazalo kao optimalno u slučaju da je TE TO Novi Sad angažovana punom
snagom.
Prvo rešenje zahteva ulaganja od oko 5.5 miliona EUR, a drugo
ulaganja od oko 4.4 miliona EUR. U prvom rešenju gubici su manji za nivo
opterećenja prognoziran za period 2010-2013. godina, a u drugom za period 2014‑2025.
godina. Razlika u gubicima u relevantnom delu prenosne mreže dostiže oko 750 kW
do kraja razmatranog perioda (2025. godina). U periodu do 2025. godine
kumulativni aktuelizovani troškovi prvog rešenja su manji za oko 1.6 miliona
EUR od troškova u drugom rešenju, što znači da je prvo rešenje ekonomičnije.
Ukoliko se uzme u obzir da su ulaganja u uvođenje voda TS Novi
Sad 6 - TS Inđija u TE TO Novi Sad (izgradnju dvostrukog voda i opremanje
priključnih polja) ekonomična sama po sebi ukoliko TE TO Novi Sad sada radi
punom snagom, ukupna ulaganja u prvom rešenju vezana za povećanje snage TE TO
Novi Sad sa 208 MW na 400 MW vezana su za izgradnju i priključenje voda TE
TO Novi Sad - TS Žabalj i opremanje polja za priključak blok transformatora i
iznose oko 2 miliona EUR (varijanta 3 u odnosu na bazno rešenje 2).
Konačno, ukoliko se u proračunu investicija i troškova uzme u obzir
mogućnost da priključenje nove elektrane snage 400 MW omogućuje odlaganje
ugradnje drugog transformatora 400/110 kV snage 300 MVA u TS Novi Sad 3, a
da u varijanti sa priključkom TE TO Novi Sad na 400 kV to odlaganje nije
moguće, ova varijanta postaje ubedljivo najbolja.
Ukoliko se računa na nešto veću snagu u TE TO Novi Sad (analizirano
je injektiranje od 430 MW u mrežu iz ove elektrane), u kasnijim etapama razvoja
neophodna je izgradnja još jednog voda 110 kV: TE TO Novi Sad - TS Novi
Sad 9.
Iz navedenih razloga u elaboratu je predloženo se da se odmah
realizuje uvođenje voda TS Novi Sad 6 - TS Inđija u TE TO Novi
Sad izgradnjom dvostrukog voda preseka Alč 360 mm2 (nezavisno od
gradnje elektrane) i na taj način formiraju vodovi TE TO Novi Sad - TS
Novi Sad 6 i TE TO Novi Sad - TS Inđija. Ovaj vod je ekonomična posledica
angažovanja oba agregata u TE TO Novi Sad u periodima vršnih opterećenja.
Uporedo sa izgradnjom nove elektrane na lokaciji stare neophodno je izgraditi
vod TE TO Novi Sad - TS Žabalj koji omogućuje sigurnu evakuaciju snage iz
elektrane i u slučaju ispada jednog od priključnih 110 kV vodova. Ukoliko
je snaga koja se plasira iz TE TO Novi Sad nešto veća od snage specificirane
Programskim zadatkom (400 MW) neophodno je izgraditi i vod TE TO Novi Sad - TS
Novi Sad 9 koji će u etapama 2020. i 2025. godine obezbediti siguran plasman
snage iz TE TO Novi Sad.
Za priključak TE TO Novi Sad na mrežu 110 kV u ovoj elektrani
neophodna je dogradnja postrojenja 110 kV sa pet (ili šest za veću snagu)
novih polja 110 kV - dva (tri dalekovodna) i tri transformatorska. Jedan od
novih dalekovoda može se priključiti u postojeće postrojenje 110 kV.
Obim elaborata: 430
strana.